Arhitekt Savin Sever postaje jednom od najtragičnijih ličnosti poslijeratne slovenske arhitekture. Na njegovom se primjeru vidi pomanjkanje poštovanja i svijesti o značenju i kvaliteti naše bliske arhitektonske prošlosti. 

Arhitekt Sever je promatrao  rušenje triju i uništavanje još nekolicine svojih objekata, ali je unatoč žalosti naglašavao misao da je grad živ organizam i da se zgrade grade i ruše. No, problematično je kad novoizgra|ena zgrada ne doseže kvalitetu srušene. Sever je odnos prema arhitekturi poslijeratnog razdoblja pripisivao općem stanju društva, koje zaboravlja trajnije vrijednosti, te se podre|uje logici trenutne modernosti, a prije svega kapitala.

No priča s Nastavnim radionicama, paviljonom AMZS, te Sajmom u Kranju vjerojatno još nije okončana...